Povijest društva “Hrvatska Žena grana broj 1”, Chicago 1929. – 2009.

Društvo „Hrvatska žena“ osnovano je davne 1921. godine u Zagrebu s dobrotvornim ciljem „pomaganja hrvatskoj sirotinji, katoličkom življu, te dobrim Hrvaticama bez imetka“. Njen osnutak je vezan za cijeli jedan pokret koji seže u srednji vijek, a posebice u XIX. stoljeće kada su osnivane mnoge zaklade, bratovštine i udruženja s ciljem pomaganja nevoljnima. Ni Hrvati, niti njihova društva, u tome ne bijahu iznimka. Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranjem Kraljevine, a kao rekacija na velikosrpske ideje i ugroženost opstojnosti hrvatskog naroda, osnivanju se različita društva. Tako su žene uključene u Radićevu stranku osnovale društvo pod nazivom „Hrvatsko srce“, a osnivaju se i mnoga tzv. Gospojinska društva s istim ciljem. Upravo ta društva bila su preteče osnivanju društva “ Hrvatska žena“.
Društvo “Hrvatska žena“ je osnovala Marija Kumičić, a za prvu voditeljicu Društva izabrana je gospođa Zora pl. Trnski, a njene potpredsjenice bijahu Ivka barunica Ožegović i gospođa Marija Kumičić. Sama imena ovih dičnih žena govore o ozbiljnosti pothvata, te o njegovu kulturnom utemeljenju. U prilog njihovoj ozbiljnosti i odgovornosti spram onih koji pate, a koji su istog roda, govori i činjenica kako su uskoro nakon osnivanja Društva organizirani ogranci diljem Hrvatske: u Petrinji (srpanj, 1921.) u Osijeku (srpanj, 1921.), u Požegi (1921.), u Karlovcu (rujan 1921.), u Jastrebarskom (1922.), te Sisku, Daruvaru, Brodu na Savi, Gospiću, Ogulinu, Vukovaru i drugim gradovima širom Hrvatske.
Bijaše to od samog početka snažno organizirano Društvo s jasnim ciljevima na kulturnom i humanom polju. Njihova dobrota seže daleko, za njih se čuje od mnogih , a njihova ljubav nalazi korijena i daleko od domovine, gdje god žive Hrvati. Njihov rad najbolje je izražen već na samom početku u Pravilu Društva kojeg su izradile gospođe Slava Furst i Julka Patriarch, a koje je odobreno 21. svibnja 1921. U njemu se ističe:
"Zadatak je društva da goji među hrvatskim ženama smisao za društvenost, koja će rađati inicijativom i akcijom na nacionalnom i feminističkom polju, na polju čovječnosti, prosvjećivanja, morala, narodnog zdravlja, društvenosti i privrede." Da bi žene što bolje ostvarile ove zadane ciljeve odmah su osnovani odsjeci, prosvjetni, feministički, privredni i socijalni. Pjesnički te ciljeve skladno spjeva Josipa pl. Glembay u Osijeku 1922:
"Za dom svoj živi, pati i radi
Sloga Hrvata nam je spas
Doći će i vama sretni dani
Zapjevajmo u sav glas
‘Ljubit slobodu, a mrzit zlo
Hrvatske žene geslo je to'."
Njihova žar i ljubav prema svom narodu vodila ih je k aktivnostima na svim poljima te dovela Društvo u sukob s vlastima. Već dvadesetih godina u srpskoj monarhiji Društvo je bilo zabranjivano zbog "nacionalističkog i separatističkog djelovanja". Zbog pozivanja istaknutih hrvatskih javnih djelatnika na skup obilježavanja imendana dr. Starčevića i Radića na koji se odazvalo oko 1000 ljudi, država je 12. lipnja 1922. zabranila društvo "Hrvatska žena". Gotovo isti tjedan slična sudbina se dogodila i društvu u Karlovcu. Ove zabrane su bile kratkotrajne. Iako je Društvo u svim gradovima zbog svog izrazitog domoljublja bilo kažnjavano i zabranjivano, ono je dvadesetih i tridesetih godina ipak odlučno nastavljalo svoj rad. Njegov konačni slom i završetak rada dogadja se u vrijeme NDH-a, kada je zakonskom odredbom države NDH-a 5. svibnja 1943. godine "Društvo Hrvatska žena" nakon pune 22 godine "dobrotvornog, kulturno-prosvjetnog i rodoljubnog rada" prestalo djelovati. Oduzete su sve prostorije u matičnoj kući koja se nalazila u Patačićkinovoj ulici broj 1a.

Društvo "Hrvatska Žena" u Americi

Već nekoliko godina nakon osnivanja Društva u Zagrebu, 27. siječnja 1929. godine, utemeljeno je Društvo "Hrvatska žena, Grana br. 1 - Chicago". Početak je bio uistinu zanimljiv, a kada govorimo o povijesnom pregledu nastanka socijalnih, humanitarnih, pa i političkih ustanova, onda svakako moramo priznati da je to uvijek djelo pojedinaca koji su imali jasnije vizije, ciljeve i poglede od drugih. Takvu jednu viziju imaše gospođa Agata Djurak kada se sa svojom kćeri Vilmom Strunjak obratila vlč. Inocentu Bojaniću, o. dominikancu iz Hrvatske župe Presvetog Trojstva u Chicagu. Izrazile su mu želju za osnivanjem društva koje bi se bavilo kulturnim i humanitarnim radom. Vlč. Bojanić im izlazi u susret dajući im svesrdnu podršku. Uskoro dolazi do prvog inicijativnog susreta s kojeg je vrijedno zabilježiti slijedeća imena: Klara Škvorc, Barbara Balija, Rozalija Kovačević-Kirin, Rozalija Sedar-Vuksanović, Frances Frkonja, Mary Karačić, Borislava Absac, Ruža Cesar, Magdalena Guldenpfening. Društvu su dale ime "Hrvatska žena, grana br. 1 - Chicago". Za prvu predsjednicu su izabrale gospođu Klaru Škvorc. Već na samom početku Inicijativni Odbor je odredio svrhu i ciljeve društva: "djelovati na kulturnom i humanitarnom polju i ujedno upoznati Amerikance i strance s Hrvatskom i njenom kulturom." I od početka, članice ovog vrijednog Društva počele su ostvarivati upravo taj određeni cilj. Organizirale su brojne izložbe i zabave te nastupale u svim aktivnostima koje su Hrvati Chicaga pripremali. Njihova aktivnost uskoro prelazi granice grada Chicaga te dolazi do osnivanja još 26 grana diljem Amerike. Već na početku, Društvo je legalizirano dobivši državnu dozvolu i svoju povelju (charter).
Tridesetih godina i posebice četrdesetih godina u vrijeme rata, Društvo pomaže Crveni križ i vojnike - kako američke tako i hrvatske. Pomažu lokalne bolnice, šalju vojnicima pakete i uplaćuju novac u zajedničke fondove osnovane u tijeku II. svjetskog rata. Domovinu Hrvatsku takodjer pomažu u vrijeme ratnih nedaća, te šalju pakete pomoći u daleku i dragu domovinu. Po završetku rata i tijekom masovnog stradanja u domovini i patnje hrvatskog naroda u izbjeglištvu, Hrvatska žena slala je pomoć hrvatskim izbjeglicama i sirotinji u logore diljem Europe i Južne Amerike.
Stišavanjem poratnih nedaća, Društvo se vraća kulturnom radu, te pomaže hrvatske studente, posebice na Duquesne University, kako bi što bolje naučili pjevati hrvatske pjesme i svirati tamburicu i na takav jedinstven način promicati hrvatsku kulturnu baštinu. Upravo takvim radom one su uspjele dvije objektivno različite kulture; američku i hrvatsku stalno sjedinjavati i približavati jednu drugoj. Mlađe generacije Hrvata upravo su po tim aktivnostima naučile biti jedno, iako su trajno obilježeni dvjema kulturama. Kao ilustracija toga može nam poslužiti pjesma koju napisa još 1922. prva predsjednica Društva Klara Škvorc:
"Ja sam rodjen Amerikanac,
Ali ipak nisam Indijanac.
Moja me je majka naučila,
da mi je mila još jedna domovina.
Prva mila domovina moja,
Jeste zemlja Georga Washingtona,
A to mi je i ponos i dika,
Jer se zove Slavna Amerika.
A druga je domovina mila
Gdje se Otac i Majka rodila,
A to vam je ona gruda sveta
Hrvatska nam na tisuće ljeta.
I zato se ja ponosim s tim
Jer sam, Hrvatske majke sin.
Živila naša Amerika!
Živila naša Hrvatska!"

Pedesetih, šezdesetih pa i sedamdesetih godina, kada su domovinu (iako nedostupnu u komunizmu) snašle elementarne nepogode, poplave i potresi, Društvo ponovno šalje novčanu pomoć kao i pomoć u hrani i lijekovima. Tih godina su i mnogi hrvatski misionari pošli diljem svijeta navještajući kršćansku ljubav. Njihov život prečesto bijaše bijeda i neimaština. Hrvatska žena se brine i za njih, te im šalje pomoc kao i hrvatskim župama, školama, te obiteljima hrvatskih robijaša diljem svijeta.

Aktivnosti Društva u novije vrijeme
Društvo "Hrvatska žena, grana broj 1" ponaosob je vrlo aktivno u hrvatskoj zajednici grada Chicaga u posljednjih 20 godina. Njezina socijalna, humanitarna, kulturna, prosvjetna i nacionalna aktivnost zaista je veličanstvena. Spomenuti ćemo ovdje samo jedan mali dio velikih aktivnosti.

Vec 1988. Društvo pruža pomoć hrvatskim književnicima u domovini kao i hrvatskim rodoljubima i aktivistima na raznim poljima djelovanja, diljem svijeta. Njihova pomoć karitativnim udrugama nastavak je tradicije i karizme koju Društvo njeguje od početka. Već tada, dok je komunizam još bio snažan u Domovini, oni potpomažu hrvatske producente u nastajanju filmskih zapisa o tragediji nacije u zadnjih 50 godina. Isto tako pomažu se i hrvatski zatvorenici u americkim zatvorima.
1989. godine Društvo slavi svoju 60. obljetnicu postojanja. Tom prigodom iz Domovine dolazi poznata liječnica dr. Ružica Ćavar, borac za ljudska prava Hrvata, posebice na medicinskom polju. Njezina nazočnost na ovoj obljetnici i govor o neizbježnim demokratskim promjenama u Domovini motiviralo je mnoge Hrvatice grada Chicaga da pristupe Društvu. Njezina nazočnost je zaslužna da se broj članica penje na divnih dvije stotine.
Dolaskom godine 1989., a to znači i godina uoči stvaranja hrvatske države, "Hrvatska žena" se aktivno uključuje u pomoć i nastojanje da se snovi povijesti što lakše ostvare. Tako već na početku materijalno pomažu Franju Tuđmana, budućeg hrvatskog predsjednika te ostale aktivne javne djelatnike u domovini i svijetu čija imena su obično bila pisana crnim slovima, a druženje s njima bilo više nego opasno.

Početkom devedesetih
Prijelomne 1990. godine novije hrvatske povijesti, Društvo izgrađuje jače veze s domovinom te svojim prilozima podupire i Crkvu i državu na putu k slobodi, neovisnosti i budućnosti. Iako domovina zove i treba pomoć "Hrvatska žena" nastavlja pomagati pojedince i obitelji u njihovim često hitnim slučajevima. Tako se pomažu oboljela i slijepa djeca itd. U ljeto 1990. godine u Hrvatsku putuju predsjednica Zlata Ivezic, tajnica Milica Trutin i rizničarka Nevenka Jurković. I nakon pune 43. godine u središnjem hrvatskom gradu, Zagrebu, osnivaju inicijativni Odbor Hrvatske žene u Domovini. Ovo su prva nastojanja i koraci povratka na izvore.
U jesen iste godine "Hrvatska žena" po prvi put održava Modnu Reviju koja postaje tradicionalna jesenska manifestacija Društva. Ovom revijom Društvo prikuplja znatna materijalna sredstva koja onda odmah upućuje u domovinu. Mjesec listopad 1990. posebice je važan u povijesti Društva "Hrvatska žena grana broj 1”, Chicago. Naime tada, 25. listopada 1990. predsjednica Društva, gospođa Zlata Ivezić odlazi na osnivačku skupštinu Hrvatske žene u Zagrebu i nosi im znakoviti povijesni dar neizbrisive povezanosti:
- izvorni barjak "Hrvatske žene"
- grb "Hrvatske žene"
- 2,000 dolara pomoći za početak rada.
Iste godine pomažu se i stradali rudari u rudniku Tuzla, te središnji katolički Karitas u Zagrebu. Godina 1990. je važna ne samo za ostvarenje povijesnog sna o državnosti Hrvata, nego i za budućnost samog Društva "Hrvatska žena". Naime te godine sastaje se Uprava društva i svi članovi društva kako bi izglasali ciljeve i zadaće rada ovog Društva. Njihova vizija ukratko obuhvaća slijedeće:
* skupljanje humanitarne pomoći i rad na pripremanju kontejnera za Hrvatsku
* slanje pisama raznim ustanovama
* prodaja kolača i hrvatskih umjetnina s ciljem prikupljanja sredstava
* organiziranje javne molitve krunice i međugorskih molitvenih skupina
* prikupljanje financijskih sredstava
* organizacija dobrotvornih banketa
* prodaja maslinovih grančica s crveno-bijelo-plavom trakom na Cvjetnicu u hrvatskim župama grada Chicaga
* organiziranje godišnje modne reviju (Fashion Show)
Već u proljeće 1991. godine kada domovina zapada u političko-ustavne, državotvorne i regionalne krize, Društvo prepoznaje potrebe naroda i šalje prvi kontejner pomoći u domovinu. To je ujedno početak sveobuhvatne pomoći koje će Društvo slati u više od 100 kontejnera i vrijednosti više od 10 milijuna američkih dolara.

Žene, članice Društva razvijaju svoje aktivnosti i traže nove načine kako bi, iako daleko, bile blizu onima koji pate. Kao plod takva razmišljanja one na Cvjetnicu 1990. godine po prvi put prodaju znakove mira-maslinove graničice u svim hrvatskim župama grada Chicaga. Od tada do danas to ostaje vrlo draga i plodonosna tradicija. Iste godine kada se mnogi prilozi Hrvata Amerike slijevaju u Hrvatski Nacionalni Fond i Hrvatska žena ne izostaje, nego već na početku daruje tom fondu u Chicagu 15,000 američkih dolara. U isto vrijeme šalju pomoć od 5,000 dolara za lijekove u Hrvatsku te 10, 000 dolara za stradale u već započetom ratu.
Kao što sam spomenuo na početku, njihova aktivnost nije samo humanitarna. Žene su aktivno sudjelovale i dizale svoj glas u borbi protiv rata, nasilja i jednostranosti američkih i europskih državnih kabineta. Tako Društvo održava molitvu bdijenja sa svijećama ispred gradske vijećnice u Chicagu, organizira demonstracije, šalje na tisuće pisama američkim kongresmenima u Washigton, D.C., skuplja peticije za priznavanje Hrvatske Države itd.
Valja spomenuti aktivno sudjelovanje i svih hrvatskih župa grada Chicaga u svim hvale vrijednim pothvatima Hrvatske žene. Župe su pomagale na različite načine sve akcije, ustupajući uvijek svoje prostorije, utjecaj i tradiciju.
Godine 1992. predsjednicom društva postaje gospođa Nevenka Jurković. Aktivnosti se nastavljaju i množe. Pomaže se izdanju knjige prof. P. Cohena o stradanju Židova u Srbiji, kupovini medicinskih aparata, pojedinačne pomoći hrvatskim ratnim invalidima i stradalnicima rata. Zbog sve većih takvih potreba Društvo organizira banket u ožujku 1992. ciji prihod je išao za pomoć hrvatskim invalidima, a već u travnju za pomoć hrvatskoj ratnoj siročadi. Prepoznajući opasnosti Istoka u Slavoniji i prepolovljavanja Istočne Hrvatske Društvo šalje pomoć gradu Osijeku od 4,500 dolara. U toj godini, gotovo svaki mjesec Društvo organizira humanitarne bankete za pomoć domovini, kao i za pomoć pri plaćanju kontejnera koji sve češće odlaze put Hrvatske. Želeći i na političkoj sceni učiniti što više Društvo pomaže pri dolasku uglednog američkog Senatora D'Amata u Hrvatski kulturni centar-Chicago. Sve učestalije članice Društva prodajom kolača poslije svetih misa u hrvatskim župama, pokušavaju puniti fond koji pomaže i obnavlja domovinu.
Već početkom godine 1993. kada je najavljeno da se počima s obnovom tek kupljenog prvog hrvatskog veleposlanstva na američkom tlu, Društvo šalje svoj doprinos. U ožujku nakon stizanja užasnih vijesti iz karlovačkog kraja, "Hrvatska žena" šalje pomoć karlovačkoj bolnici (10,000 dolara), a u mjesecu lipnju održava banket za žrtve silovanja i tom prigodom iz domovine pozivaju gospođu Jadranku Cigelj, jednu od preživjelih iz pakla srpskih logora. U istom mjesecu predsjednica Društva, gospođa Jurković i dopredsjednica Marica Tomačić odlaze u Zagreb na Prvi Hrvatski Sabor Hrvatske žene. Tim činom povijest se ponavlja i tako dokazuje da su svi napori kroz 70 godina Društva "Hrvatska žena grana br. 1”, Chicago uistinu bili proročki s ciljem povratka na korijene i ognjišta što se ovim činom i ostvarilo. U isto vrijeme ispred hrvatske župe Presvetog Trojstva u Chicagu održava se molitveno bdijenje za uspjeh navednog Sabora u Zagrebu.
Svjesni kako je važna informacija i kako često u novije vrijeme mediji, a ne ratnici stvaraju povijest, članice šalju prilog Hrvatskom Informativnom Centru u Zagrebu. U mjesecu studenom Društvo organizira doček znamenitog Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba.
Društvo poziva u Chicago Katu Šoljić, hrvatsku majku koja je u Vukovaru izgubila 4 sina. Izuzetni napori su učinjeni i na pomoći koja se slala tek novoosonovanim podružnicama "Hrvatske žene" u domovini.
Godina 1994. počima uistinu svečano. Tako 5. veljače, Društvo proslavlja plemenitih 65 godina svoga postojanja. Svečanost počinje radnim sastankom u Hrvatskom etnićkom institutu u Chicagu (Drexel Blvd.), nastavlja se svečanom svetom misom u župi sv. Jeronima, te završava banketom u dvorani župe sv. Jeronima. Tom prigodom Društvo poziva sve predstavnike hrvatskih župa i ustanova grada Chicaga te mnoge ugledne goste:
Dragica Pandek - predsjednica Hrvatske žene iz Zagreba.
Mario Nobilo - veleposlanik Republike Hrvatske pri UN-New York.
Gordana Turić - zastupnica Hrvatskog Sabora iz Zagreba
Anthony Petrušić - predsjednik Hrvatske katoličke zajednice za Ameriku i Kanadu
Anthony Berić - predsjednik AMCRO - New York
Snježana Franetović - "Hrvatska žena grana br. 32”, Detroit
Paula Majdak - "Hrvatska žena grana br. 3”, Milwaukee
Jasminka Ćorluka "Hrvatska žena”, Montreal
Brothers Rigis i sestra Dora, Salvatorian Mission House, iz New Holstin - Wisconsin

Tom posebnom prigodom izdana je i vrlo dobro uređena spomen knjiga 65. obljetnica društva “Hrvatska žena grana br. 1”, Chicago. Valja ne zaboraviti da je Društvo također do sada tiskalo spomen knjige o 45., 50., 55., i 60. obljetnice postojanja.
Nakon toga nižu se aktivnosti koje obuhvaćaju sudjelovanja na hrvatskim svjetskim saborovanjima u Clevelandu i Zagrebu, sudjelovanje na hrvatsko-američkom Kongresu u Chicagu, suorganiziranje banketa "Akcija za život", proslave dana državnosti, itd. U ljeto 1994. Društvo organizira izložbu hrvatske kulturne baštine u State Building u sredistu Chicaga.
Godine 1995. gost Društva iz Domovine je Damir Plavšić, predsjednik studenata HVIDRA-e, te tom prigodom Društvo pomaže ratne invalide s darom od 25,000 dolara. U ljeto te godine, ponovno pomažu Akciju za život, a u mjesecu listopadu modnu reviju čine drugačijom i neuobičajenom predstavljujući narodne nošnje iz hrvatskih pokrajina. Isti mjesec, svjesni kulturocida počinjena na hrvatskom jugu, Društvo organizira dobrotvorni ručak za pomoć franjevačkom samostanu u Konavlima (5,000 dolara). Također Društvo predstavlja i promovira film "Vukovar se vraća kući." Pomaže se i rade na promociji hrvatskih interesa, te u tu svrhu Društvo daje potporu ($8,000) hrvatsko-američkoj udruzi.
Svjesni da je rat završio "Hrvatske žene" se spremno odazivlju potrebama na svim područjima života. Valja svakako, ponajviše ovdje naglasiti, kako je u vrijeme ratnih stradanja od 1992. do 1996. Društvo poslalo preko 100 kontejnera pomoći vrijednih preko 10 milijuna američkih dolara. Veliku ljubav u otpremanju kontejnera i organizaciji pomoći darovale su gospođe Milica Trutin i Nina Perović. U tome su obilato pomagali i mnogi drugi među kojima valja spomenuti Hrvatsku katoličku zajednicu, Salvatorian Mission House iz Wisconsina i dr. Sve Hrvatske župe grada Chicaga su vrlo aktivno sudjelovale u ovom projektu. Stoga, radi povijesti i ljubavi, vrijedno je zapamtiti da je Društvo pomagalo cijelu Domovinu. Imena mjesta to najbolje potvrđuju: Zagreb, Rijeka, Mostar, Zadar, Šibenik, Vrlika, Ljubuški, Kloštar Ivanić, Sinj, Osijek, Djakovo, Imotski, Karlovac, Vinkovci, Poljica kod Omiša, Šestanovac-Katuni, Posušje, Split, Široki Brijeg, Makarska, Dubrovnik, Slavonski Brod, Vrgorac, Tomislavgrad, Gabela Polje-Metković i Čapljina, te pojedinci i skupine iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Osim toga Društvo je pomagalo i mnoge američke socijalne ustanove kao npr. Mercy Home, Children Memorial Hospital, American Red Cross, Misericordia Home i dr.
Slijedeće godine 1996. Društvo organizira u Hrvatskom centru svečani banket u povodu 67. obljetnice svoga postojanja, te cjelokupan doprinos šalju hrvatskim političkim zatvorenicima u Americi. Kroz cijelu ovu godinu članice svojim neumornim radom pomažu razne ustanove u domovini, koje uključuju crkve, karitase, ogranke "Hrvatske žene", centre za djecu i mladež i mnoge druge. U mjesecu svibnju aktivnost je izražena i u organiziranju izložbe dječjih radova na temu "Djeca Rata - Children of War" koja je održana na DePaul University u Chicagu. U mjesecu listopadu održana je tradicionalna modna revija. Prihod s ovog skupa poslan je Domu Dubrava koji se brine za osposobljavanje djece i mladeži s tjelesnim oštećenjima (25, 000 dolara) te Hrvatskom Kulturnom centru - Vukovar u izgradnji (4,000 dolara).
Iste aktivnosti se nastavljaju i 1997. gdje posebice treba istaknuti 68. godišnji banket Društva s osobitim gostima čija nazočnost je uvelike doprinijela dostojanstvenom obilježavanju časne prošlosti "Hrvatske žene". Među mnogima, spomenuti ćemo samo one iz domovine: sarajevski nadbiskup Vinko kardinal Puljić, gospođa Ljilja Vokić, ministrica Prosvjete i Športa države Hrvatske, pomoćnica ministrice Vlasta Sabljak i drugi. Iste godine u mjesecu lipnju, Društvo pomaže u organizaciji izložbe djela poznatog i priznatog umjetnika hrvatske naive, Ivana Lackovića Croate koja je održana u Hrvatskom etničkom institutu u Chicagu. Iste godine ponovno pomaže Hrvatsko američku udrugu ($1,000) želeći tako pridonijeti boljitku općeg hrvatskog ugleda u Americi.
Godine 1998. među brojnim i pohvalnim pothvatima valja istaknuti svijest i pomoć Sveučilištu u Mostaru (30,000 dolara), te suorganiziranje izložbe o kardinalu Stepincu u Hrvatskom etničkom institutu u Chicagu u povodu 100. obljetnice rođenja. Znajući kako je od osobite potrebe vrijedno brinuti se o Istini o povijesti našega naroda, hvale vrijedno je spomenuti da je Društvo u mjesecu siječnju ’98. pomoglo svojim prilogom u slanju knjige dr. Ante Čuvala “Historical Dictionary of Bosnia and Herzegovina” u knjižnice većih američkih sveučilista.

Istog mjeseca Društvo se pridružuje mnogim hrvatskim organizacijama diljem Amerike u akciji "Prijatelji Vukovara" te za obnovu centra za hendikepiranu djecu u Vukovaru daruje 3,000 dolara. Društvo je 6. listopada 1998. u Hrvatskom kulturnom centru organiziralo i pomoglo potpisivanje knjige "Healing the Heart of Croatia - Liječenje srca Hrvatske" autora poznatog kirurga dr. Novika i svećenika Josepha Kerrigana. Dr. Novik je ugledni profesor kirurgije i pedijatrije na sveučilištu Tennessee u Memphisu i direktor međunarodne zaklade za liječenje srčanih mana u djece. Zajedno sa svećenikom Kerriganom iz Memphisa, dr. Novik je spasio mnogu djecu u Hrvatskoj s urođenim srčanim manama od sigurne smrti. Na 18. dan istog mjeseca održana je uspješna tradicionalna Modna revija čiji prihod od 7,000 dolara odlazi u gore spomenutu svrhu.
Početkom godine 1999.(6. veljače) održana je u Hrvatskom centru u Chicagu svečana proslava 70. obljetnice postojanja ovog Društva. Među brojnim uzvanicima, iz domovine dođoše predsjednica Hrvatske žene iz Zagreba, Dragica Pandek, njena zamjenica Zlata Horvatić i saborska zastupnica Gordana Turić. Događaj je svakako posebnim učinio dolazak dr. Williama Novicka, poznatog dječjeg kirurga sa sveučilišta Tennessee iz Memphisa. Cjelokupan profit s ove obljetnice poslan je u zagrebačku bolnicu Rebro za pomoć djeci sa srčanim manama te kupnju specijaliziranih monitora. Krajem ožujka iste godine članice prodaju maslinove grančice ispred hrvatskih crkava zarađujući novac za nadolazeće projekte. U jesen iste godine, Društvo organizira još jednu uspješnu modnu reviju u hotelu William Tell. Zarada od te manifestacije poslana je za kupnju inkubatora u dječjoj bolnici u Splitu. Osim humanitarnog rada, Društvo podupire kulturne djelatnosti te dovodi dvije glumice Helenu Buljan i Dubravku Miletić koje izvode komediju u dvorani sv. Jeronima u Chicagu.
Godine 1999. Društvo pomaže obitelj Combaj s jedanaestero djece iz zagrebačkih Sesveta. Društvo je kumovalo na krštenju 11. djeteta.

Novi zanos u novom stoljeću
Početkom novog milenijuma, 2000. Društvo dovodi u Chicago poznatog pjevača Dražena Žanka. Njegov koncert je održan 29. siječnja 2000. u dvorani sv. Jeronima, a prihod ponovno poslan za djecu u splitskoj bolnici. Tradicionalna modna revija ove godine bila je drugačija. Naime poznata modna kreatorka Gordana Radić došla je iz Hrvatske te zaista pokazala američkoj publici svoje kreacije i najnoviju modu na hrvatski način. Revija koja je održana 22. listopada u hotelu Holiday Inn bila je vrlo uspješna i zanimljiva. Pomoć dobivena od ovog događaja je poslana bolnici Mostar (za kupnju gastroskopa).
Godina 2001. počela je ponovno kulturnom promidžbom. Naime Društvo je pomoglo promociju knjige Julianne Bušić “Ljubavnici i luđaci” koja govori o životnom putu Juliane i Zvonka Bušića i njihovoj borbi za slobodnu Hrvatsku. U mjesecu travnju iste godine (4. travnja), Društvo Hrvatska žena ponovno nastavlja prekinutu tradiciju humanitarnih ručaka na Cvjetnicu. Prihod s ovog ručka otišao je siromašnim hrvatskim obiteljima u Kninu preko karitasa Sv. Ante. U jesen iste godine (21. listopada) nastavljena je tradicija modnih revija. Te godine bila je revija posebice financijski uspješna. Održana je po prvi put u Hrvatskom centru u Chicagu, a sav prihod je otišao za pomoć stradalima u terorističkom napadu na New York. Donacija je poslana preko katoličkog karitasa. U godini 2002. održana su dva velika događaja. Ručak na Cvjetnicu (24. ožujka) za pomoć Vukovaru bijaše izniman događaj. Gošća ove svečanosti bila je ugledna spisateljica iz Zagreba Maja Freundlich. Na jesen iste godine, 20. listopada održana je modna revija u Royalty West hotelu.
U godini 2003. ručak na Cvjetnicu i vrlo uspješna modna revija održani su u Hrvatskom Centru također za pomoć domovini. Na modnoj reviji je sudjelovalo preko 450 gostiju i bijaše to najuspješniji skup takve vrste.
Godina 2004. također je vrlo aktivna. Ručak na Cvjetnicu ponovno je okupio Hrvate Chicaga u velikom broju gdje su iskazali svoju nesebičnost. Krajem ljeta (12. rujna), Društvo je organiziralo svečani banket za pomoć hrvatskom užniku Anti Ljubasu koji je mjesec dana prije toga izišao iz američkih zatvora nakon više od 23. godine robije.

Banket izuzetno dobro posjećen održan je u dvorani sv. Jeronima. Jesenska modna revija održana u Hrvatskom Centru 24. listopada bila je ujedno i pomoć Srednjoj Bosni. Naime, sav prihod s ovog događaja otišao je za izgradnju dječjeg doma u Kiseljaku koji s velikom ljubavlju vode sestre franjevke. Na ovom događaju se prvi put predstavio novi hrvatski veleposlanik u Washingtonu gospodin Neven Jurica.
Nemoguće je sve nabrojiti,ali ukratko bitno je spomenuti slijedeće. Samo u razdoblju od pet godina, Društvo Hrvatska žena je darovalo pomoć u iznosu od 235.000 dolara. Veliki je to novac! Posebice veliki kada znamo da je izravno poslan siromašnima, najpotrebnijima. Na tu činjenicu doista treba biti ponosan! Sve članice ovog Društva doista mogu biti ponosne na svoj vrlo kvalitetno i nesebično obavljen posao.
Osim ovog financijskog podatka kako je lijepo znati da u tom istom periodu Društvo je pomagalo tako mnogo projekata i siromaha. Vrijedno je spomenuti samo neke: Pomoć hrvatskim zatvorenicima, hrvatskim radio klubovima, hrvatsko-američkom udruženju, hrvatskim crkvama u Chicagu, izgradnji spomen obilježja u domovini, udruzi za hrvatske studije u Americi, dječjoj bolnici u Chicagu, mnogim siromašnim obiteljima u domovini, od Zagreba, Splita, do Jajca, Vukovara, itd. dječjim domovima, raznim karitativnim udrugama, kulturnim manifestacijama, nabavci medicinskih uređaja za bolnice u domovini (Zagreb, Split, Mostar...), hrvatskim studentima, tiskanju knjiga o Hrvatskoj, simpoziju o Vukovaru u Washigton, D.C., nabavci zemljišta za kuće siromašnih Hrvata u Kninu, obiteljima stradalih u New Yorku i mnogi drugi projekti koje je pojedinačno nemoguće i spomenuti.
U istoj godini na 27. dan mjeseca studenog 2004. održana je svečana proslava 75. obljetnice postojanja Društva. Svečani banket je održan u dvorani Sv. Jeronima., a glavni gost iz domovine bio je vukovarski gvardijan fra Zlatko Špehar. Sav prihod ovog skupa poslan je za pomoć vukovarskoj djeci. Također na skupu je bila nova konzulica hrvatske države gospođica Zorica Matković. Kustos Hrvatskih franjevaca fra Marko Puljić predvodio je molitvu, a bili su nazočni svi predstavnici hrvatskih župa. Za Božić iste godine poslana je pomoć obiteljima u potrebi: obitelj Domazet za izgradnju kuće (Muć), obitelji Ivana Čuvalo za pomoć liječenja bolesnog djeteta (Ljubuški), mnogobrojnoj obitelji Drage Radića ( Slavonski Brod). Ukupni darovi u godini 2004. Koji su poslani potrebnima bili su u iznosu od 62,780.00 dolara.
Godina 2005. nastavljena je istim zanosom i ljubavlju. Već početkom godine (6. ožujka 2005.), u dvorani Sv. Jeronima održan je dobrotvorni ručak za bivšeg hrvatskog užnika Ranka Primorca, a nekoliko tjedana kasnije tradicionalnim ručkom na Cvjetnicu (20. ožujka) pomoć je poslana bolnici u Mostaru za nabavku medicinskog automobila kao i za dječju bolnicu u Rijeci. Na 15. dan mjeseca svibnja, zajedno sa svim hrvatskim župama grada Chicaga, Društvo je organiziralo skup sjećanja u povodu 60. obljetnice Bleiburga i tragedije Križnog puta. Jesenska modna revija održana je u William Tell hotelu , a modni kreatori su stigli iz Hrvatske, boutique "Rafaela" dizajnerice Jadranke Šegota. Za zabavu se pobrinuo legendarni Kićo Slabinac i Trio Rio. Prihodi s ovog skupa išli su za pomoć žrtvama vremenske nepogode, haragana Katrina, te za nabavku medicinskog aparata za bolnicu na Hvaru. Ukupni darovi u godini 2005. koje je Društvo skupilo i poslalo iznosili su 52,000.00 dolara.
Prva polovica 2006. godine obilježila je pomoći za potrebnu djecu. Naime na Cvjetnicu (6. travnja 2006.) svečanim ručkom u Hrvatskom centru u Chicagu pomognuta su djeca u “Dječjem domu Egipat” u Sarajevu i dječjem vrtiću u Kiseljaku. U jesen iste godine organizirano je skupljanje pomoći za obitelj Migić koja se vratila u Hrvatsku. Modnom revijom održanom 22. listopada u Hrvatskom kulturnom centru, Chicago, uz hrvatske momke i djevojke iz naše zajednice kao manekeni, skupljena je pomoć za dvije bolnice: u Splitu i Osijeku. Ukupni darovi poslani u toj 2006. godini iznosili su 34,830.00 dolara.
Godina 2007. počela je obilježavanjem i sjećanjem ponovno na bleiburške događaje. Naime na Cvjetnicu 1. travnja 2007. godine u Hrvatskom kulturnom centru organizirano je skupljanje donacija za izgradnju sakralnog prostora na Bleiburgu. Odaziv ljudi naše hrvatske zajednice bio ja zaista fantastičan. Zajedno sa hrvatskim župama našeg grada bio je ovo događaj ponosa. U jesen te godine održana je tardicionalna modna revija u Ashton Place hotel. Po prvi put Društvo je predstavilo modu poznate trgovine “Lord &Tylor”. Prihod ove revije otišao je za pomoć Domu zdravlja u Slunju. Također je poslana donacija za kapelicu u Vukovaru, te je pomognuta obitelji Tomić s 11 djece iz Slavonskog Broda. Ukupni darovi te godine 2007. dosegli su fantastičnih 68,330.00 dolara.

U prošloj godini 2008. nastavljen je rad istim žarom. 16. ožujka 2008. u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu, svečanim ručkom na Cvjetnicu pružena je pomoć obiteljima u nevolji i potrebi, te je poslana pomoć Udruzi Specijalne policije iz Domovinskog rata "Tigar" u Gospiću. U jesen prošle godine, 19. listopada održana je Modna revija pod nazivom "Tradicijsko u suvremenom" u Holiday Inn North Shore u Skokie. Ovo je bila drugačija modna revija od svih dosadašnjih, a predstavili su je gosti iz Zagreba s voditeljem gosp. Josipom Forjanom iz “Posudionice i radionice narodnih nošnji” iz Zagreba. Njihov dolazak je sponsorirao grad Zagreb, uz pomoć pročelnika za kulturu Pavla Kalinića. Sve ovo svakako ne bi bilo moguće bez nezaobilazne potpore u ovom i svim događajima, hrvatske konzulice gospodične Zorice Matković. Prihodi su poslani staračkom domu "Sveti Josip Radnik" u Ljubuškom kojeg vode časne sestre, s prvotnom namjerom uvođenja grijanja koje do tada nije postojalo. Također je poslana pomoć dječjem vrtiću "Pčelice" u Livnu, te baki Elizabeti Lepinski koja vodi brigu o svojoj unuci Matei koja je ostala bez oba roditelja. Ukupni darovi u 2008. iznosili su 48,000.00 dolara. Na samom kraju godine, u najhladniju nedjelju mjeseca prosinca u povijesti Chicaga, u organizaciji “Društva Hrvatska žena grana broj 1”, održan je svečani skup u čast izlaska na slobodu hrvatskog užnika Zvonka Bušića. Tako je s ovom godinom i ovim skupom završeno jedno poglavlje povijesti u kojem je ovo časno Društvo nesebično pomagalo hrvatske užnike.
Tako je Društvo samo u zadnje četiri godine skupilo i poslalo pomoć u iznosu od 266,000 dolara za potrebe potrebnih. Iako članice ovog Društva o ovome nikada ne govore, ali je vrijedno spomenuti upravo ovu količinu darova kojima je Društvo učinilo život lakšim mnogima koji pate.
Za razliku od mnogih koji se hvale dostignućima, ovo ponizno Društvo tiho radi i svojim radom čini veličanstvene stvari. Kao što je više nego očito, ovo izuzetno vrijedno Društvo hrvatskih žena grada Chicaga pisalo je povijest djelima dobra i srcem ljubavi. Njihova potpora svemu onome što u sebi nosi pečat hrvatskog, vrijednost ljudskog, cijenu povijesnog i veličinu kulturnog, vrijedna su časti i poštovanja. Dani truda i godine rada, njih evo 80, znak su da i u vrijeme hrvatskih tragedija i requiema, narodnih uspona i padova, hrvatska žena i majka, ma gdje god bila, uvijek je sačuvala srce ljubavi i oči pune nade. Za nadati se je da će mlade djevojke i supruge ugledati već sada ovu zvjezdanu stazu koja je i mukom i suzom i radosti i vjerom stvarana kroz gotovo cijelo dvadeseto stoljeće i tako tu dobrotu nastaviti i prenijeti u godine i desetljeća koje će biti onoliko lijepa, koliko mu oni podare ljubavi, vremena, smisla, vizije i vezova koji ponovno slažu raskidane niti vrijednosti u povijesnom mozaiku čije geslo jest: dobro je činiti dobro!

Fr. Jozo Grbes